H R V A NJ E
Kao i sve športske discipline, hrvanje poštuje pravila kojima se utvrđuje “pravilo igre” i određuje njegovo provođenje u praksi s ciljem da se protivnik tušira ili pobijedi na bodove.
Grčko-rimski i slobodni način bitno se razlikuju u slijedećem:
U hrvanju grčko- rimskim načinom izričito je zabranjeno hvatanje protivnika ispod kukova, podmetanje nogu i aktivno korištenje nogu u izvođenju svih akcija.
U hrvanju slobodnim načinom, naprotiv, dozvoljeno je hvatanje nogu protivnika i aktivno korištenje nogu u izvođenju svih akcija.
U hrvanju za žene izričito su zabranjeni zahvati dvostrukih ključeva ( dupli Nelson ).
Hrvanje na plaži, Grappling (hrvanje do predaje) i Sambo, svaki zasebno, predmet su posebnih pravilnika.
Narodni oblici hrvanja, koji se provode u čitavom svijetu, predmet su posebnih pravila tamo gdje se primjenjuju.
Iako su više puta mijenjana, uvijek promjenjiva, ova objavljena Pravila moraju poznavati i prihvatiti svi hrvači, treneri, suci i rukovoditelji i zahtjevaju od praktikanata da pruže totalno i univerzalno hrvanje u duhu poštenja i fair – playa na zadovoljstvo gledatelja.
Hrvanje Grčko-rimskim načinom
Korijeni Grčko-rimskog načina hrvanja ne potječu, kao što bi to samo ime sugeriralo, iz pradavnih vremena, budući da su Grci i Rimljani u to doba prakticirali stil hrvanja sličan današnjem slobodnom načinu hrvanja, već iz 19. stoljeća. Tvorac glavnog pravila Grčko-rimskog načina hrvanja je jedan od Napoleonovih vojnika, Francuz Exbroyat. On je, boreći se na tada popularnim sajamskim borbama po Francuskoj u disciplini “Flat hand wrestling” (hrvanje ravnim rukama), poznatije kao “Francusko hrvanje”, želio razdvojiti, diferencirati hrvanje od ostalih borilačkih sportova gdje je bilo dozvoljeno udarati protivnika. Tako je 1848. godine ustanovio pravilo da je zabranjeno izvoditi zahvate ispod pojasa, te da je zabranjeno raditi zahvate i poluge gdje se moglo ozlijediti protivnika. Francusko hrvanje razvilo se diljem Europe i postalo najvažniji sport 19. stoljeća. Osoba koja je izmislila naziv “Grčko-Rimsko hrvanje” bio je Talijan Basilio Bartoli, koji je želio naglasiti tim imenom drevne vrijednosti.
Grčko-rimski način hrvanja bio je prvi stil hrvanja na modernim Olimpijskim Igrama održanim u Ateni 1896. godine. Taj stil hrvanja postao je nezaobilazan oblik amaterskog sporta kroz 20. stoljeće, te je od tada bio prisutan na svim Olimpijskim Igrama do danas, osim na OI u Parizu 1900. godine.
Danas u Grčko-rimskom načinu hrvanja postoji 10 težinskih kategorija za seniore; 55kg, 60kg, 63kg, 67kg, 72kg, 77kg, 82kg, 87kg, 97kg te kategorija do 130kg. Od toga je 6 olimpijskih težinskih kategorija: 60kg, 67kg, 77kg, 87kg, 97kg, 130kg.
Hrvanje Slobodnim načinom
Hrvanje slobodnim načinom razvilo se u Velikoj Britaniji i SAD-u pod imenom “catch as catch can” (uhvati kako možeš, slob. prijevod) te je postalo vrlo popularan oblik zabave na sajmovima, raznim priredbama i proslavama u 19. stoljeću. Cilj je bio srušiti protivnika da plećkama dotakne pod koristeći bilo kakve zahvate. Hrvanje je u SAD-u bio brlo popularan sport, čak ga je prakticirala i nekolicina američkih predsjednika, napr. George Washington, Zachary Taylor, Ulysses Grant, Andrew Johnson, Theodore Roosevelt, Abraham Lincoln, itd. Hrvanje slobodnim načinom prvi puta je predstavljeno na OI u St. Louisu 1904. godine.
Danas u slobodnom načinu hrvanja za seniore, postoji 10 težinskih kategorija; 57kg, 61kg, 65kg, 70kg, 74kg, 79 kg, 86kg, 92kg, 97kg te kategorija do 125kg. Od toga je 6 olimpijskih težinskih kategorija: 57kg, 65kg, 74kg, 86kg, 97kg, 125kg.
Hrvanje za žene
Pravila hrvanja za žene su istovjetna pravilima hrvanja za muškarce u slobodnom načinu, uz iznimku da je kod žena zabranjeno izvoditi zahvat dupli nelson (zahvat kad je jedan protivnik na leđima drugoga te zavuče svoje dvije ruke ispod protivnikovih pazuha te uvija glavu svog protivnika prema naprijed).
Danas u hrvanju za žene kod seniorki postoji 10 težinskih kategorija: 50kg, 53kg, 55kg, 57kg, 59kg, 62kg, 65kg, 68kg, 72kg te kategorija do 76kg. Od toga je 6 olimpijskih težinskih kategorija: 50kg, 53kg, 57kg, 62kg, 68kg, 76kg.
Hrvanje na pijesku
Hrvanje na plaži predstavljeno je na Kongresu FILA u Ateni 2004. godine sa ciljem da skupi razne tradicionalne vrste hrvanja koji se prakticiraju na pijesku i da im podigne popularnost. Pravila hrvanja na plaži su vrlo jednostavna; održavaju se na pijesku, borilište je krug dijametra 7m, meč sudi jedan sudac i traje 3 minute. Pravila su vrlo jednostavna, za pobjedu, hrvač mora osvojiti 3 boda, obaranje na pijesak donosi 1 bod, a bacanje protivnika boduje se s 2 boda
Za seniore su definirane sljedeće težinske kategorije:
za muškarce: do 70, do 80, do 90 i iznad 90 kg.
za žene: do 60, do 70 i iznad 70 kg.